Nakon mog višednevnog odsustva, povratak doma je bio jako neugodan. Naime, dočekala me vijest o porazu najdražeg kluba. Izgubilo se od Hercegovca 4:3. Strijelci za nas su bili Maroković, Papić i Bulić. Međutim, kako su naše stranice najbrži medij od svih medija, danas me dočekala poruka o pobjedi Zagore promet u zadnjem kolu nad Charlotom od 3:2. Strijelci Papić 2 gola i Gladina jednog. Šta, kako… neman pojma, valjda su istiniti podaci.
Kako je prvenstvo završilo red je da ga rezimiramo ili ti ga remiziramo (Strgin poučak). Dakle, Zagora je zasluženo i uvjerljivo osvojila prvo mjesto. Cijelim tokom prvenstva su se držali pri vrhu tablice dišući za vratom ŠKZ Bra-Mi pa onda i Olivi, da bi ih potom svladali u međusobnom susretu i dokazali svoju premoć. Jednom ugrabivši čelnu poziciju, nisu je ispuštali do kraja. Isto tako stoji i činjenica da je Zagora primila najmanje golova u svim splitskim ligama malog baluna.
Kako statistika govori, ali i stručno oko vašeg reportera, najbolji igrač ove sezone bio je Renato Papić. On je održavao jednu konstantnu formu, koju je obilježilo puno borbenosti i trke, ali i golova. Taj nadareni mladić je sazrio u potpunosti i sada je jedan od nositelja igre Zagore promet, što nije mala stvar.
Njegovim stopama će izgleda i mladi, nadareni Josip Kevrić, koji je u drugom dijelu zablistao. Sjajnim igrama i pogodcima privukao je pažnju managera. Mogao je to i ranije da ga neke veteranske struje u klubu nisu sputavale slabom minutažom. Unatoč tome, ne sumnjamo u odličnu i uspješnu karijeru ovog nogometnog fanatika.
Svi ostali su dali svoj doprinos ovoj tituli, neki više, neki manje. Unatoč brojnim propustima treba istaknuti i veteranski dvojac Zagore, Pitešu i Gladinu. Prvoga jer je sponzor, a drugoga jer mi je brat. He, he… ajde, valjda su i oni pripomogli savjetima i vođenjem ove mlade neiskusne ekipe, a dali su svoj obol i na terenu, ali prvenstveno im ide zasluga za koheziju i složnost u momčadi, gdje su od igrača napravili pravu klapu, tako da se čak namjeravaju prijaviti na Festival klapa – Omiš 2005. Svoje zasluge imaju i Maroković i Dadić, najviše jer su lipo ispekli janje (malog Stipana op.a.), nit prislano – nit neslano, taman.
Sve je to lijepo, ali Zagora ima i svoju ružnu stranu – Ratomira Lukana. Taj dogirano pijani nasilnik …. ne, ne… ovaj put priča o Lukanu ide drugačije od onoga što smo navikli. Naime, on se pretvorio u jednog krasnog mladića, finog i pristojnog. Više ne vata konobare za razne organe i ne šmrče joint, on je sada čist od svih poroka i uživa u šetnjama livadom punom cvijeća, a najdraže su mu tratinčice. Doduše nabrao ih je iz gradskog parka pa ima problema sa zakonom jer su Parkovi i nasadi podnijeli tužbu protiv njega. Vjerojatno su dobri rezultati Zagore utjecali na njega da se posveti zdravom i čistom životu, jer je napokon ugledao svjetlo na kraju tunela, šansu za novi život. Tako su i njegove igra bivale sve bolje. Bio je univerzalni vojnik, igrao na svim pozicijama, od napadača do golmana, gdje se posebno iskazao. Bravo Rato, dječače izdrži.
Za sada toliko. Došli smo u posjed nekih zanimljivih slika pa ih uskoro očekujte na stranici. Budite strpljivi jer su u rangu Sevinih, ako ne i bolje.