Osvrt na protekli dio sezone

Nakon šta je završen prvi dio prvenstva red je da se malo osvrnemo nazbivanja u proteklih 13 kola.

Zagoreni su u ovo prvenstvo ušli (barem ja tako mislim) sa namjerom da borave u gornjem dijelu tablice pa čak ako se ukaze prilika, da doguraju i do prva dva mista šta vode u prvu ligu. Momčad je u sezonu ušla pomlađena, a rubrika DOŠLI bila je popunjena imenima Jukić, Ramadža, Katović i Dujmović – sve golobradi momci, dok je rubrika OTIŠLI bila nesto kraća: Svaguša (odvea ga zivotni put u zg) i Paponja (zahvalia se na suradnji).
Nažalost ove godine ozljede nas nisu mimoišle tako da su jako malo utakmica odigrali Bulić, Lukan i Piteša. Naravno da je najviše falia doprinos jednog od najboljih igrača zagore Gorana Bulića.

Krenuli smo u prvenstvo sa dva poraza (Mlakar i Smrdečija) da bi u trećem kolu pobjegli sa dna tablice visokom pobjedom protiv Baterije (5:0).
Sljedeća dva kola opet porazi a u 5. kolu došlo je i do promjena vratara tako da umjesto M. Melvana (prevelike obaveze) na gol dolazi iskusni Alen Bulić. Međutim vatreno krštenje bilo je baš vatreno (Klinika 2:10). Uprava se sastaje Mišo Sivro je smijenjen i vraća se Piteša na kormilo i u sljedeća 4 kola uzimamo 6 bodova bez poraza (pobjeda protiv Parne i čak tri neriješena za redom).
Nakon sedmog kola ostali smo i bez kažnjenog Ramadže (6 mjeseci). U 10. kolu ponovno poraz (Colo-colo) pa slijedi pobjeda u 11-tom (Ambasador – trener Lukan!!!) da bi se vratili porazima u 12-tom (Feniks) i zaključili sezonu pobjedom
(Dalmatinac).
Prvi dio smo završili na 9. mjestu sa 4 pobjede 3 nerješena i 6 poraza i gol razlikom 28:38.
Ovu sezonu po prvi put se desilo i da je jedan igrač Zagore zaigrao i za reprezentaciju, naravno riječ je o Smolji koji na našu žalost igre na reprezentativnom nivou nije pokaza i u našem dresu.