Kako san u zadnje vrime često na hrvatskim autocestama, osjetija san potrebu komentirat sa brojnim posjetiteljima ovog portala kretene koji se voze po njima u stilu “ja sam, nigdi niko”.
Dakle, voziš uredno i sigurno, iz drugog smjera dolazi auto i raspali one svoje reflektore drito u tvoje oči! Jebe se njega šta to tebi smeta, bitno je da on vidi, jer jebiga mrak je, a još kad padne snig ili kiša, ono opasno je to, jel?!
E radi takvih čovik žali zašto postoji ona ograda na sredini, jer bi se tribalo okrenit i udri po njima, stoka nekulturna. Evo ako se neko pripozna u ovome ja mu osobno jeben mrve, pa bija to moj rođeni brat, Rensy, mladić Ratko ili bilo ko. Stid vas istih bilo.
To me siti na jednu situaciju kad još nije bilo autoceste do Zagreba, pa smo išli kolega (sad bivši) i ja. I tamo na Kapeli naravno magluština, mrkli mrak, ne vidiš dvi crte isprid sebe. I on kaže ajde ti prvi, a ja ću pratit tvoja svitla, pa ako ja u provaliju i on će.
Sve ok, ja kažen i zapivan stari hit “Ginem, ginem…”. Međutim, debil kakav je raspali duga svitla iza mene. Zabija mi se na 2 metra u guzicu i raspalija duga svitla. E tek tad nisan ništa vidija jer mi je osvitlija svu moguću maglu u RH te noći. Zoven debila na mobitel i govorin ugasi svitla konju sve mi je bijelo prid očima. Ne, on to ne razumi, jer duga svitla su ipak duga svitla! I tek kad san zapritija da ću stat nasrid ceste, izvuć ga iz auta i zavezat u srid šume za drvo, pa kad ga se dočepa Jelenko da će najebat, onda je shvatija.
Poanta ove priče je da me nervira sebičnost i bezobrazluk smradova na hrvatskim autocestama, koliki van je obraz gadovi?!
Nedjelja, 17 svibnja, 2026
Legendarni malonogometni klub
